Što će biti s američkom djecom?

AmerikaPo prirodi su Amerikanci optimistična skupina. Unatoč svom odlučno negativnom mišljenju o ekonomskim uvjetima, većina je neprestano govorila da će sljedeće godine stvari biti bolje. Doista, detaljna analiza Pew Research Centra za Vijeće za vanjske odnose 2013. godineObnavljanje Amerikeinicijativa je zaključila da 'unatoč borbama američkog naroda s ovim produljenim razdobljem ekonomskih poteškoća, njihove temeljne vrijednosti i uvjerenja o ekonomskim prilikama i ekonomska perspektiva nacije i dalje su uglavnom optimistični.'

Ipak, javnost ima pomalo oprečna gledišta o ekonomskim izgledima za sljedeću generaciju. Na pitanje o budućim izgledima za 'djecu danas', Amerikanci su općenito rekli da će im današnja djeca, kad odrastu, biti u financijskom položaju lošija od roditelja. Gotovo dva-tri ispitanika izrazila su to mišljenje u istraživanju Pew Research Center-a provedenom u proljeće 2013. To je mišljenje koje dijele bogati i siromašni, mladi i stari, muškarci i žene. Sličan, ako ne i veći pesimizam, također je bio očit u 10 od 13 naprednih država koje je anketirao projekt globalnih stavova Pew Research-a.

Iako je ovo prilično sumorna prosudba o onome što predstoji današnjoj djeci, optimizam Amerikanaca ponovno se pojavljuje kad se ljude pita o vlastitoj djeci. U 2012. godini, unatoč teškim vremenima posljednjih godina, pluralitet (42%) je rekao da će njihovoj vlastitoj djeci biti bolje, a dodatnih 19% kaže da će njihova djeca biti barem jednako dobro kao i oni. Samo 28% ispitanika smatra da će vlastitoj djeci biti gore nego u odrasloj dobi. Manje imućni segmenti javnosti, uključujući žene, manje obrazovani, Latinoamerikanci i Afroamerikanci osobito su vjerojatnije mislili da će njihova djeca biti financijski bolje nego što su bila. Postoji i stranačka podjela, s više demokrata nego republikanaca, a posebno članova čajanke, koji očekuju da im je djeca u boljem stanju nego što je bilo.

Međutim, kada se predviđanja o budućnosti svoje djece uspoređuju s onim što ljudi govore o vlastitim iskustvima, postoje neke naznake pesimizma. Čak 58% kaže da im je bolje nego što su to bili njihovi roditelji u njihovoj dobi. No, otprilike polovica ove skupine (30%) kaže da će im se vlastita djeca podudarati kada im ide bolje od roditelja, dok otprilike toliko (28%) ne kaže da će ih vlastita djeca nadmašiti.

Mladi Amerikanci, crnci, Latinoamerikanci i demokrati češće od svojih demografskih kolega kažu i da su u boljem položaju od roditelja i da će vlastitoj djeci biti još bolje. Bijelci, republikanci, a posebno članovi čajanke, rjeđe od prosjeka kažu da su u boljem položaju od roditelja i da će ih vlastita djeca nadvladati.

U ravnoteži se čini da što se netko više približava kući, to su ljudi pozitivniji u pogledu izgleda svoje djece. Djeca u zemlji neće proći tako dobro, ali moja će se djeca barem podudarati sa mnom ili će biti bolja. Jedna od kvalifikacija je da znatan broj Amerikanaca, koji su prošli bolje od vlastitih roditelja, ne vidi da ih vlastita djeca prelijevaju.



Pomalo prigušeni optimizam u pogledu izgleda za nečiju djecu i općenito sav pesimizam o 'sljedećoj generaciji' može se djelomično objasniti činjenicom da će ljudi u naprednim zemljama, poput SAD-a, Njemačke i Velike Britanije, manje vjerojatno vidjeti izglede za gospodarski rast od javnosti ekonomija u usponu poput Kine, Brazila, Čilea i Malezije, gdje postoji veliki optimizam u pogledu sljedeće generacije.

Facebook   twitter