Post Stavovi 11. rujna
Uvod i sažetak
Napadi 11. rujna povećali su istaknutost religije u Sjedinjenim Državama do izvanredne mjere, ali ne nauštrb prihvaćanja vjerskih manjina. Potpuno 78% sada kaže da utjecaj religije u američkom životu raste - u odnosu na 37% prije osam mjeseci i najvišu ocjenu ove mjere u istraživanjima od prije četiri desetljeća. Istodobno, javnost ima bolje mišljenje o Amerikancima-muslimanima nego prije napada. Povoljni pogledi na muslimanske Amerikance porasli su s 45% u ožujku na 59% danas, iako 40% javnosti misli da su teroristi barem djelomično bili motivirani religijom kada su izvršili napade 11. rujna.
Istraživanje pronalazi jasne dokaze da se Amerikanci uvažavaju pozivu predsjednika Busha na toleranciju prema muslimanima, a glavni predsjednički sastavni dijelovi - konzervativni republikanci - pokazali su daleko najveći preokret. Gotovo dvije trećine konzervativnih republikanaca (64%) osjeća se blagonaklono prema muslimanima u ovoj zemlji, što je za 29 postotnih bodova više od ožujka.
Unatoč poboljšanju imidža Amerikanaca muslimana, malo Amerikanaca zna puno o muslimanskoj vjeri, a još manje njih smatra da njihova religija ima mnogo zajedničkog s islamom. Otprilike četiri od deset (38%) kaže da znaju nešto o muslimanskoj religiji i njezinim oblicima, dok 31% vidi zajednički jezik između vlastite religije i islama. I dok 49% pluralnosti vjeruje da su teroristi koji su napali Sjedinjene Države motivirani prvenstveno svojim političkim uvjerenjima, 30% iza napada napada vidi uglavnom vjerske motive, a drugih 10% kombinaciju vjerskih i političkih čimbenika.
Istraživanje Pew Research Center-a, provedeno u cijeloj zemlji, u suradnji s Pew forumom o religiji i javnom životu, pronalazi široko slaganje svih demografskih i vjerskih skupina da religija danas zauzima važnije mjesto u američkom životu. Ipak, ovom dramatičnom pomaku nije uslijedio porast posjećenosti vjerskih službi - niti postoji mnogo dokaza da religija u ovom trenutku igra veću ulogu u osobnom životu Amerikanaca. Posjećenost je na istoj razini kao i u ožujku. Što je još važnije, broj Amerikanaca koji kažu da im je vjera vrlo važna osobno iznosi 61%, gotovo na istoj razini kao prije osam mjeseci.
Istraživanje je također postavilo pitanje slažu li se ili ne sa sljedećom izjavom: 'Neki vjerski vođe rekli su da teroristički napadi na Sjedinjene Države signaliziraju da Bog više ne štiti Sjedinjene Države kao u prošlosti.' Pripadnici svih religija odbacuju ovu ideju. Bijeli evanđeoski protestanti samo su nešto manje odbojni prema ovoj ideji nego drugi - 63% u ovoj skupini se potpuno ne slaže u usporedbi sa 73% šire javnosti.
Javnost čvrsto stoji iza američke vojne akcije u Afganistanu, a istraživanje pokazuje da trenutni ratni napori imaju onoliko potencijalne moralne potpore ratu koliko postoji u javnosti. Na pitanje je li rat ponekad ili nikad moralno opravdan, 83% odabire prvo, koje odražava trenutnu potporu vojnoj akciji protiv terorizma (85%). Kad im se postavi alternativna verzija pitanja, manje (64%) kaže da je rat često moralno opravdan. Nešto je veća podjela oko toga kako Sjedinjene Države provode vojne operacije. Više Amerikanaca (56%) kaže da se brine da Sjedinjene Države ne guraju dovoljno da postignu pobjedu, nego izražava zabrinutost da SAD čine premalo kako bi izbjegle civilne žrtve (25%).
Utjecaj religije viđen kao rast
Gotovo osam od deset koji vide kako religija stječe utjecaj u američkom životu nadmašuje mjere po ovom pitanju koje datiraju najmanje četiri desetljeća. Ovoj se brojci nije pristupilo od 1957. godine kada je, u Gallupovom istraživanju, 69% reklo da se utjecaj religije povećava. Od tada, broj koji je rekao da religija postaje sve važnija nikada nije prelazio 45%.
Promjena mišljenja od ožujka bila je zapanjujuća - u većini demografskih skupina broj ljudi koji kažu da utjecaj religije raste udvostručio se. No dok solidne većine svih skupina sada vide kako religija raste pod utjecajem, postoji skromna rodna razlika - 83% žena kaže da religija postaje važnija u usporedbi sa 70% muškaraca.
Unatoč velikom uvjerenju javnosti da je religija postala važnija za naciju, malo je dokaza da su se mnogi Amerikanci koji prije napada nisu bili aktivno religiozni okrenuli religiji nakon krize. Posjećenost vjerskim obredima usporediva je s razinama iz ožujka - u obje ankete otprilike četiri od deset kaže da pohađaju crkvu jednom tjedno ili više, trećina da rjeđe pohađa, a četvrtina rijetko ili nikad ne pohađa vjerske službe. Otprilike šest od deset (61%) trenutno kaže da religija igra vrlo važnu ulogu u njihovom životu, gotovo nepromijenjena u odnosu na 64% koji su to rekli u ožujku.
Ipak, mnogi ljudi kažu da su od terorističkih napada postali aktivnije religiozni, posebno kada je riječ o molitvi. Bolje od četiri u deset (44%) kažu da se više mole, iako to predstavlja značajan pad u odnosu na 69% koji su izvijestili da se više mole u istraživanju Pew Research Center-a provedenom neposredno nakon napada (13. i 17. rujna). A 16% kaže da sada pohađaju vjerske službe više nego prije napada.
Ova očigledna kontradikcija između dugoročnih mjera redovničkog obreda, koje su bile izuzetno stabilne, i porasta aktivnosti od 11. rujna, koji se prijavio, objašnjava se pomnijim ispitivanjem onih Amerikanaca koji više mole i češće pohađaju vjerske službe. Dokazi sugeriraju da uglavnom oni koji su već vrlo religiozni kažu da su još više povećali svoju vjersku aktivnost.
Od onih koji kažu da im je religija vrlo važna u životu, 56% se više moli od napada, u usporedbi s 35% onih koji kažu da je religija prilično važna, a samo 10% onih koji kažu da im religija nije jako važna . I dok 21% visoko religioznih osoba kaže da više pohađa crkvu, samo 3% onih kojima religija nije previše važna kaže isto.
Događaji od 11. rujna također su utjecali na to kako Amerikanci gledaju na obiteljski život. Gotovo četiri od deset (37%) kaže da pokušavaju provesti više vremena s obitelji u ovo blagdansko vrijeme kao rezultat napada - a više od polovice (54%) roditelja kaže da se više trude potrošiti vrijeme sa svojom djecom. Više žena nego muškaraca naglašava napor da dodatno vrijeme provodi s obitelji (41% -33%), a majke češće nego očevi kažu da se više trude provoditi vrijeme sa svojom djecom (59% -47%).
