5. dio: Roditelji, djeca i knjižnice
Roditelji cijene knjižnice za svoju djecu
Prethodni odjeljak ističe važnost koju roditelji imaju u javnim knjižnicama za sebe i za svoje zajednice te činjenicu da roditelji vjerojatnije od ostalih odraslih smatraju knjižnice važnima. S obzirom na ta otkrića, ne čudi što roditelji malodobne djece narodne knjižnice smatraju vrlo važnima za svoju djecu. Osam od deset (79%) roditelja kaže da su knjižnice 'vrlo važne', a dodatnih 15% roditelja kaže da su javne knjižnice 'donekle važne' za njihovu djecu.
Među roditeljima djece mlađe od 18 godina, majke češće nego očevi kažu da su knjižnice 'vrlo važne' (85% naspram 73%), a oni s prihodom manjim od 50 000 USD vjerojatnije od bogatijih roditelja kažu da su knjižnice 'vrlo važne' važno '(86% naspram 73%). Roditelji mlađe djece vjerojatnije od roditelja starije djece govore da su knjižnice za njihovu djecu 'vrlo važne'. Osamdeset i četiri posto roditelja čije je najmlađe dijete 0-5 godina kaže da su knjižnice vrlo važne u usporedbi sa 72% onih čije je najmlađe dijete 12-17 godina. Čak i promatranje šire dobne kategorije djece mlađe od 12 godina pokazuje ovaj obrazac. Roditelji s bilo kojim djetetom mlađim od 12 godina vjerojatnije su od roditelja sa samo tinejdžerima da su knjižnice vrlo važne (82% naspram 72%).
Najčešći razlog za važnost koju roditelji stavljaju na pristup javnim knjižnicama za svoju djecu je taj što knjižnice ulijevaju ljubav prema čitanju i knjigama te pružaju resurse koje kod kuće ne mogu dobiti. Više od osam od deset roditelja (84%) kaže da je glavni razlog zbog kojeg knjižnicu smatraju važnom taj što pomaže razviti ljubav prema knjizi i čitanju, a 81% kaže da djeci pruža informacije i resurse koji nisu dostupni kod kuće. Nešto manje, ali još uvijek značajna većina roditelja (71%) kaže da je knjižnica važna kao sigurno mjesto za boravak djece.
Među roditeljima koji smatraju da je pristup njihovoj djeci važan pristup javnim knjižnicama, majke češće od očeva kažu da su ulijevanje ljubavi prema čitanju i knjigama te pristup informacijama glavni razlozi zbog kojih se tako osjećaju. Roditelji s prihodom ispod 50 000 USD vjerojatnije će reći od onih koji zarade 50 000 USD ili više da će reći da su sve to glavni razlozi zbog kojih smatraju da su knjižnice važne za svoju djecu. Roditelji tinejdžera vjerojatnije su od roditelja mlađe djece da kažu kako je pristup informacijama glavni razlog zbog kojeg smatraju da su knjižnice važne za njihovu djecu. Oni koji nemaju fakultetsko obrazovanje vjerojatnije će od roditelja s barem nekim fakultetom reći da su osiguravanje sigurnog mjesta za djecu i pristup informacijama i resursima koji im nisu dostupni kod kuće glavni razlozi važnosti knjižnica.
Sedam od deset (70%) roditelja djece mlađe od 18 godina izvještava da je njihovo dijete posjetilo javnu knjižnicu u posljednjih 12 mjeseci, a više od polovice (55%) kaže da njihovo dijete ima vlastitu knjižničnu iskaznicu. Izvješća roditelja o korištenju knjižnice i vlasništvu djeteta nad knjižnom karticom ukazuju na razlike u dobi djeteta. Čini se da djeca od 6 do 11 godina najviše posjećuju knjižnicu i vjerojatnije imaju knjižničnu iskaznicu od mlađe djece. Osam od deset (81%) roditelja čije je najmlađe dijete u ovoj srednje dobnoj kategoriji izvještava da je njihovo dijete posjetilo knjižnicu ili bookmobile u posljednjih 12 mjeseci, u usporedbi s 65% roditelja čija je najmlađa osoba 0-5 godina i 70% roditelja koji imaju samo tinejdžere. Tri četvrtine roditelja s najmlađim djetetom od 6 do 11 ili 12 do 17 godina prijavilo je da njihovo dijete ima vlastitu knjižničnu iskaznicu, u usporedbi s četiri od deset roditelja s najmlađim djetetom od 0 do 5 godina (74%, 76% naspram 39 %).
Vjerojatnije su majke (74% naspram 64%), stariji roditelji (76% naspram 64%), one s višim primanjima (76% naspram 65%) i one s više obrazovanja (75% naspram 62%) nego drugi koji su prijavili da je njihovo dijete posjetilo knjižnicu ili knjigokretnicu u posljednjih 12 mjeseci. Stariji roditelji, oni stariji od 40 godina, vjerojatnije su od roditelja mlađih od 40 godina da prijave da svoje dijete ima vlastitu knjižničnu iskaznicu (72% prema 42%).
Roditelji navode sličnu učestalost korištenja knjižnice za svoju djecu kao i oni sami, a ta se upotreba ne razlikuje puno po dobi djeteta. Slično vlastitom korištenju knjižnica, otprilike četvrtina (24%) roditelja kaže da njihovo dijete barem jednom tjedno ili više posjećuje knjižnicu ili knjigokretnicu, još četvrtina (24%) ide nekoliko puta mjesečno, barem jednom mjesečno (28%) ili rjeđe od jednom mjesečno (23%). Prema njihovim roditeljima, učestalost posjećivanja djece različite dobi u knjižnici otprilike je ista među dobnim skupinama, iako roditelji tinejdžera vjerojatnije od ostalih roditelja kažu da njihovo dijete svakodnevno ili gotovo svakodnevno posjećuje knjižnicu (8% u odnosu na . 2%). Roditelji s godišnjim prihodom manjim od 50.000 USD vjerojatnije su od ostalih roditelja da prijave tjedne posjete knjižnici za svoju djecu (33% naspram 15%), kao i oni koji nemaju fakultetsko obrazovanje, u usporedbi s onima s barem nekim fakultetom (32% nasuprot 20%).
Ne iznenađuje, najčešći razlog posjeta dječjoj knjižnici, kako su izvijestili roditelji, jest posudba knjiga (87%). Znatno manje roditelja, ali još uvijek više od polovice kaže da njihova djeca posjećuju knjižnicu radi školskih poslova (55%). Nešto manje od polovice odlazi posuđivati DVD-ove (46%) ili prisustvovati događajima (46%), a otprilike jedna trećina koristi internet (37%), druži se s prijateljima (37%) ili sudjeluje u knjižarskom klubu ili programu koji sponzorira knjižnica (32%).
Razlozi posjeta knjižnici razlikuju se prema dobi djeteta, kao što se moglo i očekivati. Roditelji s tinejdžerima (12-17 godina) vjerojatnije su od roditelja koji imaju djecu mlađu od 12 godina da prijave knjižnicu za školski rad (77% naspram 33%) i da koriste Internet (43% naspram 32%). Roditelji koji imaju samo djecu mlađu od 12 godina vjerojatnije će reći da njihovo dijete koristi knjižnicu za pohađanje organiziranih aktivnosti (51% naspram 40%).
Ostale demografske razlike u dječjoj uporabi narodne knjižnice u ove svrhe:
- Školska istraživanja ili zadaci- stariji će roditelji vjerojatnije reći da su njihova djeca posjetila narodnu knjižnicu u posljednjih 12 mjeseci iz tog razloga - najvjerojatnije zato što su njihova djeca starija (67% naspram 41%).
- Koristite Internet ili računala- Roditelji s nižim primanjima vjerojatnije će prijaviti upotrebu knjižnice u tu svrhu (51% naspram 27%), a isto tako i oni koji nemaju fakultetsko obrazovanje (46% naspram 33%).
- Pohađajte organizirane aktivnosti, događaje ili satove- roditelji mlađi od 40 godina (51% naspram 39%) i oni s barem nekim fakultetskim obrazovanjem (50% naspram 37%) vjerojatnije su od ostalih da prijavljuju kako njihova djeca koriste knjižnicu u tu svrhu.
- Družite se s prijateljima- Roditelji s nižim prihodima vjerojatnije su nego bogatiji roditelji da ovu knjižnicu koriste za svoju djecu (43% u odnosu na 31%).
Iskustva roditelja
U našim osobnim fokus grupama zamolili smo roditelje da nam kažu više o tome kako koriste knjižnicu sa svojom djecom:
'Imam četverogodišnjaka i sedmogodišnjakinju pa idemo vaditi, pretpostavljam da je max poput 30 knjiga. Idemo onda i samo izvadimo te knjige i poprilično ih vratimo kući. Zaista se ne zadržavamo puno u knjižnici. Baš sa godinama, oni su nekako - baš nekako jednostavno žele lutati posvuda. Toliko otprilike odemo tamo i provedemo neko vrijeme vadeći knjige koje žele pročitati, a onda ih jednostavno dovedemo kući. To je jedna stvar koju tamo radimo. Mi iznajmljujemo filmove '.
'Odlazim u knjižnicu jer imam djecu i puno je lakše ponekad otići tamo i raditi zadaće. Jedno sam dijete školovao s ADD-om, tako da nam pomaže da idemo i budemo u mogućnosti imati taj pristup informacijama, kao i Internetu, kako bismo mogli raditi na njegovom studiju '.
'(Moje kćeri) vade knjige. Rade istraživanja. Naređujemo našim (ulaznicama) da idu na like koncerte i sve te stvari. Ponekad potražim posao za susjede. Radim im životopis, pomažem im i dohvaćam knjige ... Trenutno je vrijeme, kad moja kći želi knjigu, mogu je naručiti (u knjižnici) ... I druga stvar, što je lijepo u knjižnici - kao kad koristite računalni laboratorij, ako je vaša knjiga kasnila, pristupite (sustavu) ... tako da na taj način neću biti uhapšen za oko 10 dolara ili nešto slično '.
Mnogi su knjižnicu opisivali kao odredište za cijelu obitelj, a starija djeca resurse knjižnice koriste za školske zadatke ili za surfanje webom dok su mlađa djeca pohađala priče i istraživala nove knjige:
Ispitanik:Puno puta za školu poput (moje djece) trebaju određeni članci, poput više od jednog izvora informacija, pa ću ih odvesti u lokalnu knjižnicu ... ako krenemo, tu smo satima. Dakle, jednostavno ponesem posao iz ureda sa sobom, a oni tamo istražuju… Iako imamo internet kod kuće, i dalje im je potrebna enciklopedija za čitanje knjiga.
Moderator:Imaju li ikad pomoć od tamošnjih knjižničara?
Ispitanik:Da, jesu. Ako imaju pitanja i ako ne mogu odgovoriti na njih, pitam nekoga tko radi ovdje ... Tada ih moja mlađa djeca, svejedno, vodim sa sobom samo zbog iskustva, jer vole knjige, jer im uvijek čitam - pa pokazuje im koliko knjiga ima unutra, a zatim mogu nekako odabrati one koje žele ponijeti kući.
Moderator:Dakle, oni se uzbude zbog odlaska.
Ispitanik:Oni to vole. Oni to vole. Oni to vole.
Drugi roditelj, česti korisnik knjižnice, opisao je kako knjižnicu vidi kao mjesto na kojem zna da njezina djeca mogu istraživati Internet, knjige i medije u sigurnom kontekstu:
Ispitanik:Idemo. Mislim, moja kći i ja idemo puno. Moja starija djeca, više nisu kod kuće, ali znali su ići stalno raditi stvari s interneta, jer im to nisam dopuštao kod kuće.
Moderator:Jer?
Ispitanik:Ne dopuštam tinejdžeru da se mojim internetom koristi bez nadzora. (Smijeh) Dobri razlozi. Dakle, pretpostavio sam da barem knjižnica ima filtere i sve ostalo i da će se nadzirati više. Moj bi sin otišao provjeriti svoju MySpace stranicu i igrati igrice i slično. Moja starija kći išla bi pogledati filmove i knjige. Proždrljiva je čitateljica. Moja mala koja ima šest godina, ona ide - a ja imam djevojčicu koju također čuvam, pa ću ih odvesti i oni će se družiti u knjižnici ... (Knjižnica ima) dječji odjeljak sa zagonetkama i malom igraonicom tamo i oni imaju neke stvari s umnim igrama. Dakle, oni se stvarno vole igrati s tim. Dakle, provjeravamo knjige. Provjeravamo filmove. Provjeravamo audio knjige. Rezerviram knjige putem interneta, naručim ih iz drugih knjižnica, pa koristim - puno sam tamo. Puno koristim web stranicu.
Mnogi sudionici fokus grupa rekli su da cijene atmosferu knjižnice uz njene resurse:
Ispitanik:Često odlazim (u knjižnicu) zbog svoje kćeri, jer ona puno izvještava. Idem koristiti… računalo da se povežem na mrežu, malo istražim ili ako tražim posao ili nešto slično. Htio bih koristiti objekt jer je tih. Zapravo bi mogla raditi svoja izvješća, istraživati i provjeravati izbore knjiga.
Moderator:Ona provjerava knjige. Rekli ste da tamo koristite računala?
Ispitanik:Da.
Moderator:Je li to zato što ste tamo s njom ili imate pristup internetu kod kuće?
Ispitanik:Da, znam, ali nekako je sporo. Njihov je puno brži. To je nekako kao da redovito radite dvije stvari odjednom.
Jedan je roditelj rekao da je knjižnica jedini način na koji su mogli ići u korak s proždrljivim čitalačkim navikama svoje kćeri:
'Mog sina ne zanima odlazak u knjižnicu, dvanaestogodišnjakinja, ali moja kći ide. Mislim, htjela je ići danas zapravo odmah nakon škole. Ja sam kao: 'Ne, trenutno nemam vremena.' Ali ona je ta čitateljica i ja poput nje - gotovo ne mogu samo kupovati knjige za nju jer je s njima završila za otprilike dva dana, pa je nekako glupo. Mogli bismo ih jednostavno provjeriti i ako joj se ne sviđa, jednostavno je vratite, što god. Pretpostavljam da je to uglavnom ono što zasad koristimo (knjižnica). Voli voljeti poput natječaja za čitanje koji imaju, pa ćemo za to upotrijebiti njihovu web stranicu samo da bismo vidjeli kad se netko pojavljuje, a zatim odemo i tamo se registrirali '.
Međutim, mnogi su roditelji u našim fokusnim skupinama također spomenuli da je ponekad bilo teško znati kada će njihova lokalna javna knjižnica biti otvorena, a radni sati mijenjati se zbog smanjenja proračuna. Nekoliko je reklo da bi im bilo draže duže vrijeme kako bi mogli provesti više vremena u knjižnici nakon posla:
'Koristio sam knjižnicu dok je moja kći odrastala i to je uvijek bilo - imate raspored. Tamo si. Istražujete ili nešto tražite, ali ... ovdje se dogodilo vrijeme, smanjili smo sate, smanjili dane otvaranja knjižnice ... Ne mogu se sjetiti kada je ova podružnica dobila svoje radno vrijeme ili ona podružnica ili ono što radimo i odjednom je to dobro, jednostavno je lakše ne petljati se u to nego uzeti u obzir (sate) jer pretpostavljam da to više postaje prepreka ... Treba biti više pouzdan'.
Zajednica
Sljedeća tema koja se nekoliko puta pojavila u raspravama u fokusnim grupama bila je kako roditelji vrednuju ulogu svoje lokalne javne knjižnice u većoj zajednici. Jedan roditelj koji ima trogodišnjeg sina rekao je:
'Za mene je knjižnica ... nužnost. Oni imaju puno stvari za ponuditi. To je poput kućne sobe za vašu zajednicu. Ako želite nešto saznati, onda samo pitajte. I oni imaju puno stvari koje nude, a ne reklamiraju '.
Drugi sudionici fokusne skupine rekli su da cijene njihov odnos s knjižničarskim osobljem koje je moglo preporučiti određene knjižnične knjige, usluge i druge resurse za koje zaštitnici inače ne bi znali. Jedna je majka rekla da je osoblje njezine lokalne knjižnice poznaje otkad je trudna s djecom i mogli su predložiti stvari koje bi mogle zanimati njezinu obitelj. '(Djelatnici knjižnice) (vašu djecu) znaju po imenu, kako uđete, to je kao da vaša djeca mogu ući ravno u knjižnicu ', rekla je. 'Oni znaju kakve stvari vole i držat će stvari koje će im se svidjeti i reći vašem djetetu' imamo novu (knjigu) 'ili što već'.
Druga majka rekla je da je bilo korisno kad bi osoblje knjižnice moglo ukazati na resurse koji bi je mogli zanimati, jer puno puta uopće ne bi pomislila pitati za njih:
'Ako želim nešto znati, znao bih postavljati pitanja (osoblju knjižnice), ali neću uvijek znati koja pitanja postaviti, jer neću uvijek znati o kojim informacijama mogu tražiti ... (Aktivnost) možda nije nužno objavljena, a ako nije objavljena, kako biste to znali (pitati)?
Neki roditelji u našim fokusnim grupama rekli su da su za njihovu djecu 'knjižnice jednako uobičajeni (a) zahtjev da odu u trgovački centar'. Drugi su se roditelji složili da je dobro imati mjesto gdje bi se djeca mogla družiti - u granicama:
'I dalje se moraju ponašati. (Osoblje knjižnice) još uvijek ih tjera da se ponašaju ako su dovoljno stari da budu svoji na svome, ali vrlo je prikladno za obitelj i to vam treba kad imate djecu. Morate imati takvu atmosferu, takvo mjesto gdje mogu ići, (gdje) ako govore naglas, nitko neće poludjeti '.
Odgovornost
Nekoliko roditelja u našim fokusnim grupama reklo je da žele da njihova djeca koriste knjižnicu kako bi mogla naučiti o osobnoj odgovornosti, kao i o tome kako se primjereno ponašati u javnim prostorima:
'Pokušavam naučiti svog sina ... da je (knjižnica) tiho mjesto. Ovdje poštujete stvari, poštujete ljude koji čitaju njihove priče, čitaju ili rade domaću zadaću ili što već bude slučaj '.
Neki su na prvu knjižnicu djeteta gledali kao na obred. '(Odlazak u knjižnicu daje djeci) malo više odgovornosti', rekao je jedan roditelj, 'pogotovo kad ispune tu prijavu i dobiju vlastitu knjižničnu iskaznicu u svoje ime - čini da se osjećaju kao' sada sam odrasla ' . 'Još je jedan roditelj imao sličnu priču:
Ispitanik:... moja su djeca uzbuđena zbog knjižnice otprilike otprilike tri ili četiri. To smo im postavili kao cilj da čim nauče pisati puno ime i prezime, mogu dobiti vlastitu knjižničnu iskaznicu pa su bili toliko uzbuđeni što su mogli prošetati i upisati svoje ime na kartica. Jednom kad su to uspjeli, shvatili su da mogu pogledati vlastite filmove i knjige. Pa kao da, to je sada njihova stvar. Ući će u računalo i pokušati rezervirati stvari poput 'Mama, imam film u knjižnici, možeš li me uzeti' ?. Znate, oni zovu i kažu da su moje stvari spremne (tako bi i zapisale) kućni broj da pričekaju poziv iz knjižnice '.
Moderator:'Oni osjećaju da su nekako odrasli da imaju ovu karticu'.
Ispitanik:'Da, jer kao što je moj sin preko ljeta prespavao, imao je otprilike četvoricu dječaka i sličan je tome,' Koristim svoju karticu i možemo jednostavno odabrati, odabrati bilo koji film koji želimo. Mogu se koristiti vlastitom karticom '.'
Jedan sudionik fokusne skupine rekao je da su knjižnice djecu naučile važnu lekciju u dijeljenju:
'Mislim da im to također daje osjećaj zajedništva jer ta knjiga, jer znate da imate određeno vrijeme koje morate vratiti ... Moja kći jednostavno voli ovu knjigu,Gladna gusjenica... Svaki put (kad odemo u knjižnicu), ne zanima ju ima li 20 knjiga, mora imati poputGladna gusjenicau tome. A ja sam poput: ‘Ali što je s ostalom djecom koja trebaju imati priliku i voljeti priču? Ako ga uvijek imate, kako će ga netko drugi voljeti? '... Dakle, to je kao da ih morate učiti kao da tu djecu čeka druga djeca - mi moramo biti odgovorni - taj datum morate zapisati jer je netko već nazvao i rekao, poput 'Susie čeka knjigu.' Morate je uzeti natrag '.
Rodni rokovi i zakašnjele naknade nude još jednu potencijalnu lekciju, nastavio je roditelj. 'Ako njihova knjiga kasni, ne plaćam pristojbe. Plaćate sami ... Morate platiti (zakašnjele naknade) i morate znati kada vam treba dospjeti '.
Sigurnost
Međutim, iako su cijenili ulogu knjižnice kao prostora za društvene sastanke, nekoliko je roditelja imalo zabrinutosti zbog sigurnosti u knjižnici:
'Jeste li bili (u knjižnici) nakon što su djecu odbacili u školu? ... Ponekad bi se djeca samo zalegla i ima puno problema s nekom djecom. Uvijek sam (neke od njih) uhvatila kako maltretiraju, razgovaraju lošim jezikom, a djeca i druga djeca i roditelji ... ulaze i jednostavno nisu bili spremni ili opremljeni da to mogu podnijeti. Dakle, postoje problemi koje treba riješiti (kako bi se osiguralo da ono ostane sigurno, obiteljsko mjesto koje bi trebalo biti).
Neki su roditelji poželjeli da njihova djeca imaju isti odnos s knjižnicom kakav su imala kad su bila mlađa, kad se knjižnica smatrala sigurnijim mjestom:
'Što vam je bliže, to ste skloniji ići ... Ako će vam trebati 20 minuta hoda, onda niste toliko skloni ići. Živjeti u zajednici spavaćih soba u kojoj se vozite svugdje - Odrastao sam u gradu pa sam (mogao) pješačiti do većine stvari, ali kćeri ne mogu reći: 'Samo odšetaj do knjižnice.' Dakle, to mi oduzima neke te neovisnosti koju može imati o tome da je pošaljem na sigurno mjesto. To mora biti oko mog (rasporeda). Dakle, mislim da ... čak i kad bi (knjižnice) bile manje, ali samo malo više unutar svakih 10 blokova ili nešto slično, da biste mogli prošetati (tamo ').
